Razlika između sviranja i vježbanja
Sigurno si već bezbroj puta čuo kako, želiš li postati odličan glazbenik, moraš mnogo vježbati. To je, naravno, istina, ali zašto onda postoje mnogi gitaristi koji vježbaju popriličan broj sati, a svejedno su nezadovoljni svojim napretkom? Nalaziš li se u toj skupini, lako je moguće da vježbaš gitaru na način koji nije potpuno efektan i tako možda gubiš dragocjeno vrijeme predviđeno za vježbu.
Jedan od najčešćih problema koje sam primijetio kod svojih studenata je nerazlikovanje vježbanja od sviranja. Student često ne primjećuje kvalitativnu razliku između tehničke vježbe, koja mu pomaže razviti sinkronizaciju lijeve i desne ruke, i sviranja pjesme koju je već savladao. On jednostavno i jedno i drugo smatra vježbanjem.
Bitno je razumjeti kako u slučaju vježbanja tehničke vježbe zauzvrat dobivaš opipljiv rezultat – sviranje postaje čišće i brže, dok sviranjem pjesme koju dobro poznaješ zauzvrat prvenstveno dobivaš užitak u vlastitoj svirci. Uživanje u sviranju samo je po sebi itekako odlična (i potrebna!) stvar, ali ako većinu vremena provedeš svirajući samo dionice koje već dobro znaš, onda napredak stagnira i gubiš motivaciju za vježbanjem.
Vrijeme samo za vježbanje
Dakle, ako već redovno vježbaš gitaru, ali nisi zadovoljan napretkom, trebaš promijeniti svoj pristup vježbanju. Prvo i osnovno pravilo je da si odvojiš vrijeme isključivo za vježbanje, a tek kad obaviš taj dio, kreneš svirati za razonodu i užitak. Ovakav pristup uvelike utječe na kvalitetu i užitak sviranja, i to iz više razloga:
- Nakon konkretnog vježbanja, kompletno ćeš zagrijati i ruke i um, zbog čega će ti biti lakše svirati
- Nakon nekog vremena efektivnog vježbanja javlja se osjećaj veće kontrole nad instrumentom
- Osjećaj samopouzdanja raste jer osjećaš da radiš nešto što uistinu razvija tvoje vještine
Cjelokupan pristup vježbanju
Vježbanje daje najviše rezultata ako uključuje cjelokupan pristup. Vježbanjem, primjerice, samo tehničkih vježbi nikada se nećeš razviti u kompletnog glazbenika, jer će ti nedostajati mnogi ključni dijelovi slagalice. Cjelokupan pristup uključuje tehničke vježbe, proučavanje glazbene teorije i primjenu iste, improviziranje, poznavanje vrata gitare, savladavanje ritma, vježbanje sluha (eng. aural skills) i ostalo. Zanemariš li bilo koji dio slagalice, tvoj napredak će stagnirati.
Ovo ne znači da moraš postati odličan u svim mogućim stilovima sviranja, to je nešto potpuno drugo. Ovo znači da trebaš konstantno napredovati u svim elementima potrebnim za fluentno sviranje gitare.
Dakle, sviranjem pjesama koje već dobro poznaješ ne postavljaš sebi nikakav izazov, a pogotovo ne u svim elementima potrebnim za vježbu. S druge strane, pjesme koje su ti još uvijek teške za odsvirati, malo su drugačije, jer su izazov same po sebi i jer njih zbilja moraš vježbati, a ne samo svirati. No, čak ni takve pjesme većinom ne mogu zamijeniti vrijeme specijalno određeno za vježbanje, jer će one biti izazov samo za neke od elemenata. Vježbamo li, primjerice, pjesmu koja je tehnički zahtjevna, ona će razvijati samo našu tehniku.
Najbolji je pristup potpuno odvajanje vježbanja od sviranja, a tokom vježbanja fokus na cjelokupan pristup i savladavanje svega potrebnog, od glazbene teorije, preko tehnike, pa do improvizacije i sluha. Na ovaj način maksimalno ubrzavaš svoj napredak i osiguravaš da ti ništa ne promakne na putu da postaneš odličan i cjelokupan gitaristi!
