Jedan od tipičnih savjeta koji ćeš dobiti od iskusnih gitarista i učitelja gitare je – gitaru moraš vježbati redovito. Apsolutno se slažem. Redovito sviranje je ključ uspjeha.
Ali… smatram kako je to ipak samo pola istine.
Redovito vježbanje i sviranje je prije svega preduvjet za bilo kakav napredak. To je baza, osnova. Ako gitaru imaš u rukama jednom-dva puta tjedno, tvoj napredak će biti vrlo spor i vjerojatno ćeš biti vrlo frustriran svojim sviranjem. Moguće je da ćeš zaključiti kako nisi talentiran, kako gitara nije za tebe i kako je sviranje gitare jednostavno preteško.
S druge strane – ako gitaru vježbaš redovito, recimo nekih pola sata dnevno, kao što savjetuju iskusni, situacija je bolja, ali ipak je vrlo moguće da ćeš imati slab napredak i osjećaj frustracije koji će te dugo pratiti. Iako je to vrlo dobar ulog vremena, napredak bi mogao biti svejedno jako spor, ako ne počneš raditi nešto što svi do jednog jedinog profesionalnog glazbenika i iskusnih gitarista rade – a to je da uvedeš “intenzivna iskustva uranjanja u sviranje”.
Što mislim pod time?
Kad kažem intenzivno iskustvo uranjanja u sviranje, prije svega mislim na to da povremeno provedeš dugi vremenski period svirajući gitaru. Koliko dugo je za tebe intenzivno, ovisi o tebi, ali barem tri-četiri sata odjednom, (uz povremeni odmor) bilo bi idealno.
Dakle – takva intenzivna sviranja i vježbanja ne trebaš raditi svakodnevno. Većina ljudi nema vremena svaki dan tri-četiri sata za sviranje gitare. Većina ljudi nema ni dva sata svaki dan za gitaru. To je potpuno normalno. Ali s druge strane velika većina ljudi IMA povremeno tri-četiri sata za sviranje gitare.
Koliko dugo možeš svirati gitaru odjednom?
Pričajući sa svojim studentima, često se pokaže da rijetko ili nikad nemaju gitaru duže od dva sata u rukama. To je velika šteta jer propuštaju najveću priliku za užitak i napredak na gitari. Najbolje stvari pri sviranju se redovito događaju tek nakon nekoliko sati sviranja, najveća probijanja platoa se redovito događaju nakon što si jako zagrijan na gitari i kad si potpuno “u zoni”.
Nažalost, kratko sviranje, naročito ako nisi vrlo iskusan, često nije dovoljno ni da se stvarno zagriješ, a kamoli da uđeš u flow stanje uma, pri kojem zaboravljaš na vrijeme i potpuno se fokusiraš na glazbu i sviranje. Bez dugotrajnog sviranja vrlo je teško uistinu se spojiti sa gitarom.
Ponovno naglašavam – nije nužno potrebno često imati gitaru dugo u rukama, ali je nužno potrebno povremeno imati gitaru dugo u rukama. Ako nikad ne sviraš gitaru duže od dva sata, jednostavno je nemoguće da shvatiš mnoge stvari. Možeš imati najboljeg učitelja na svijetu i najbolje informacije, ali uvijek će ti ostati malo izvan dohvata ako povremeno ne počneš imati gitaru u rukama veliki blok sati.
Kad god si možeš priuštiti takav blok vremena – intenzivno uranjanje u iskustvo sviranja će te bez iznimke svaki put odvesti na novi level. U takvim blokovima ćeš biti oduševljen sam sobom i uživati kao nikad dosad. Tek onda će ti gitara stvarno postati veliki užitak i “ovisnost”.
Zapravo – redovito sviranje te ni izbliza ne može odvesti tako lako na novi level sviranja kao intenzivno iskustvo.
Moglo bi se reći – “lakše je mnogo napredovati u kratko vrijeme nego malo po malo napredovati kroz duže razdoblje”. Naravno da zvuči paradoksalno ali uopće nije.
Primjer dva različita gitarista
Zamisli gitarista koji vježba svakodnevno po pola sata.
Zamisli nasuprot njemu gitarista koji vježba svakodnevno po pola sata, ali uz to povremeno ima intenzivno uranjanje u iskustvo sviranja. Recimo da si jednom mjesečno uzme cijelo popodne i svira gitaru pet sati.
(Ako ti pet sati sviranja gitare izgleda kao nešto potpuno nadrealno i čak i nemoguće – vjeruj mi, to je odličan pokazatelj da ti baš to i treba.)
Prvi gitarist će napredovati vrlo malo i jako predvidljivo. Njegova putanja napretka će izgledati poprilično pravilno – vrlo blago uzlazna. Nakon mjesec dana on će biti mrvicu bolji gitarist:
Drugi gitarist će također vrlo malo i predvidljivo napredovati od svojeg redovitog sviranja, ALI će nakon jednog dana intenzivnog sviranja njegov napredak ekstremno naglo skočiti. U jednom danu će dobiti iskustvo, vještine i intuitivno znanje koje dolazi samo od dubokog i intenzivnog uranjanja u iskustvo sviranja. Njegova putanja napretka za taj mjesec će izgledati više ovako:
Ako bi kroz puno duži period pogledali putanju ta dva gitarista, za prvog gitarista – koji vježba redovito svaki dan po pola sata, ali nikad ne svira gitaru u velikim blokovima vremena, ona bi izgledala ovako:
– putanja napretka izgleda više manje isto kao i u prvom slučaju, jer je napredak vrlo blag i predvidljiv. Nema naglih skokova i sve ide vrlo sporo i linearno.
Za gitarista koji redovito svira pola sata dnevno, ali također povremeno ima i intenzivna uranjanja u iskustvo sviranja, putanja bi izgledala potpuno drukčije:
– putanja napretka je puna naglih skokova. Zapravo većina napretka se i događa u razdobljima intenzivnog uranjanja u iskustvo sviranja.
Kao što vidiš – najveći napredak dolazi iz tih dubokih, intenzivnih perioda, koji mogu biti jedno popodne, vikend radionice, trening eventi od sedam dana, mjesec dana snimanja u studiju ili štogod.
Ako malo razmisliš – vidjet ćeš da je nemoguće bez ovoga stvarno dobro naučiti svirati gitaru. Niti jedan ozbiljni glazbenik nije naučio svirati pomoću “pola sata dnevno metode”. Svi su oni do jednoga imali svoje brojne periode intenzivnog sviranja, nakon čega bi došli do nevjerojatnih proboja u sviranju.
Za kraj bi htio napomenuti kako su intenzivna uranjanja u iskustvo iznimno efikasna samo ako uz njih također sviraš redovito.
Nemoj očekivati da možeš samo pomoću njih naučiti svirati. Neće biti dovoljno jednom mjesečno provoditi s gitarom pet sati i magično naučiti gitaru.
Da bi stvarno naučio i osjetio se povezanim s gitarom, moraš kombinirati redovito sviranje sa dubokim intenzivnim periodima. Na taj način se događa to da sa svojim intenzivnim periodima sviranja dolaziš do velikih proboja i uzdižeš se na novi level, dok sa svojim redovitim sviranjem održavaš kondiciju i svoje vještine držiš na mjestu i osiguravaš da se napredak nastavi. U to doba napreduješ, ali najveći napredak će ipak doći kao posljedica intenzivnog uranjanja u iskustvo sviranja gitare.
Dakle, ako ti se svidio ovaj efikasan pristup – onda je moj savjet da proučiš svoj raspored tokom sljedećih nekoliko dana ili tjedana i odlučiš se za barem jedan dan, kad ćeš posvetiti gitari blok vremena od barem tri-četiri sata. Bez da naučiš išta „novo“, naučit ćeš vrlo mnogo o sviranju gitare i o samom sebi.
Do sviranja!
