Da bi mogao svirati svoje omiljene pjesme, rifove, sola i melodije, kao i improvizirati na gitari, potrebno je imati neke osnovne vještine – poznavati potrebne akorde, ritam, poneku ljestvicu i čitati tablature.
No, ono što je prije svega potrebno da bi to mogao izvesti jest određen stupanj tehničkog napretka na gitari. Pod tehniku na gitari jednostavno mislim na fizičku mogućnost lijeve ruke i fizičku mogućnost desne ruke, kao i njihovu usklađenost.
Najveći cilj tehničkog napretka jest:
- Da tvoje ruke izvode usklađene pokrete dovoljno brzo da bez problema uhvatiš tempo pjesme ili improvizacije
- Da rezultat pokreta ruku budu točne note koje zvuče puno i glasno
- Da sviraš bez velike napetosti u tijelu, lako i opušteno, kako bi uživao u sviranju i fokusirao se na zvuk, a ne na nemogućnost dobijanja dobrih nota
Dakle, jednostavno rečeno – tehnički napredak na gitari omogućuje opušteno sviranje više od svega drugog. On je temelj sviranja kao takvog jer bez tehničkog napretka ništa ne možemo dobro odsvirati.
Iz tog razloga uvijek je idealno da, uz sviranje pjesama i improviziranje, vježbaš određene tehničke vježbe, koje su stvorene da razviju tvoje vještine sviranja i da ti olakšaju sviranje.
Zapravo – najveća prednost redovitog i sistematskog vježbanja tehnike je razvoj samopouzdanja kod sviranja. Tehnika ti daje osjećaj sigurnosti da možeš svirati sve bolje i bolje, što te zauzvrat inspirira da više sviraš. Što više sviraš, tvoja tehnika postaje sve bolja i tako u krug.
Samopouzdanje koje dobivaš razvijanjem tehnike jedan je od ključnih razloga zašto odlični gitaristi uvijek stabilno napreduju i jednostavno ne odustaju od sviranja, za razliku od mnogih gitarista koji nisu osjetili dovoljan napredak zbog čega su u konačnici i odustali od samog sviranja.
Kako vježbati tehniku?
Već sam opisao iznad koji su to glavni ciljevi vježbanja tehnike. Vježbanje tehnike treba biti usmjereno prema tim ciljevima i onda će biti efikasno.
Dakle, sve ono što te vodi prema bržem i efikasnijem izvođenju pokreta rukama na gitari, stvaranju punog, glasnog i toplog zvuka, kao i tome da sve to izvodiš opušteno i s lakoćom, jest vježbanje tehnike.
Zato se valja, prije nego kreneš vježbati konkretne tehničke vježbe (koje možeš pronaći npr. bilo gdje na internetu ili u knjigama o gitari, ili ti ih može pokazati dobar učitelj), prvo zapitati sljedećih par vrlo bitnih pitanja:
- Koji je moj cilj sviranja gitare? Kako želim svirati?
- Koje su tehničke vještine potrebne da bi to postigao?
- Koje od tih vještina najviše izbjegavam vježbati ili su mi najteže?
Kad odgovoriš na ovih nekoliko pitanja dobit ćeš jasniju sliku i lakše ćeš shvatiti koje vježbe trebaš vježbati.
Tvoj cilj će određivati koliko tehničkih sposobnosti uopće trebaš. Valja uvijek imati na umu da je tehnika ono što omogućava da sviramo. Prema tome ovisno o tome koliko je tehnički zahtjevna glazba koju želiš svirati, toliko tehnike će ti biti potrebno.
Zato ne trebamo svi vježbati iste vježbe, ni isti broj sati kao ni istim intenzitetom.
Netko tko želi svirati nešto vrlo jednostavno – npr. svirati jednostavne pjesme s akordima, treba puno manje tehnike od nekog tko želi postati „shredder“ ili virtuoz. Naravno.
No – oni koji žele svirati jednostavne pjesme također trebaju vježbati tehniku, samo ne toliko duboko. Isto tako trebaju naprimjer:
- Moći prebaciti akorde dovoljno brzo da uhvate tempo pjesme
- Dobiti točne note kao i da akordi zvuče puno, točno i glasno (ili tiho ako tako žele)
- Moći izvoditi promjenu akorda lako i opušteno, bez prevelike muke i napetosti, da mogu uživati u sviranju
Dakle – iako je cilj vrlo jednostavan, svejedno je određeni stupanj tehnike bitan da bi ostvarili svoj cilj.
U drugu skupinu spadaju oni koji žele svirati malo kompliciranije pjesme i/ili improvizirati. Oni opet trebaju sličnu stvar:
- Dovoljno brzo moći izvoditi pokrete lijeve ruke i trzanje desne ruke da bi uhvatili tempo pjesme/rifa/sola/melodije itd.
- Dobiti točne note koje zvuče točno, puno, glasno, ekspresivno i s kontrolom
- Da mogu svirati opušteno, bez prevelike muke i napetosti, kako bi se više mogli fokuirati na samu glazbu i uživati u sviranju
Dakle vježbanje tehnike je u suštini slično svim levelima i ciljevima sviranja, iako se razlikuje u vrstama vježbi i intenzitetu.
Mnogo gitarista je izvan balansa
Odgovor na zadnje od tri iznad navedena pitanja (Koje od vještina najviše izbjegavam vježbati ili su mi najteže?) će ti dati jasniju sliku onog što vrlo vjerojatno najviše trebaš vježbati. U svima nama često postoji snažan otpor prema vježbanju onih elemenata sviranja u kojima smo najgori. Tako npr. ako ti nikako ne ide ritam ili strumming – umjesto da ga vježbaš – moguće da ga posebno izbjegavaš jer ti nije užitak vježbati nešto u čemu nisi dobar. No, to stvara disbalans: u ostalim vještinama postaješ bolji, a ona koju izbjegavaš – ona ostaje na istom levelu. To stvara još veći procjep između vještina u kojima si dobar i onih u kojima nisi. To zauzvrat stvara još više negativnih emocija glede te vještine zbog čega još manje vježbaš ono što bi zapravo trebao vježbati najviše.
Rezultat je to da si u nekim dijelovima sviranja vrlo dobar, ali u nekima si loš i nažalost – cjelokupna slika najviše odražava te najveće mane. Ako ti, recimo, ne ide strumming ili ritam, koliko god znaš kul akorda i pjesama i možeš ih i lagano mijenjati, sve je to skoro uzalud kad ne zvučiš onoliko kul i dobro koliko bi zapravo mogao. Zapravo, tek se onda posebno vidi koliko trebaš vježbati tu najslabiju kariku.
No, odlična vijest je to da kad se fokusiraš na rješavanje tih najslabijih karika i problema – da automatski počinješ u kratkom roku zvučati puno bolje i napredak se osjeti gotovo odmah.
Sve što trebaš napraviti je natjerati se da više vježbaš one vještine koje su ti najviše izvan balansa i koje te drže na istom levelu. Ovo je više od svega princip koji zahtijeva malo discipline ne bi li se natjerao ne izbjegavati odgovornost rješavanja svojih najvećih probleme na gitari.
Ovo je nešto što svatko od nas može. Nema nekoga tko ne može fokusirati svoju volju na vježbanje potrebnih vještina. Stvar je osobnog izbora –jesam li spreman uložiti svoje vrijeme i energiju u rješavanje najvećih problema na gitari ili ću svirati uvijek najlakše stvari?
Zapravo ne volim čak ni koristiti riječ „problem“, jer asocira na nešto teško i mračno, nešto nerješivo. Bolje je o tome razmišljati kao o izazovu. Kao u igrici – imaš određeni izazov, objektiv koji trebaš riješiti. Pokušavaš dok god ne uspiješ. Usput se zabavljaš i uživaš. Nije sam cilj jedino bitan, isto toliko bitno je uživanje u dolasku na cilj… ali cilj je ono što ti daje smjernice kojima ćeš se kretati.
Sa svakim novim riješenim izazovom, igrica postaje sve zanimljivija i kompleksnija. Dobivaš nove vještine i otvaraju se mogućnosti koje prije nisu postojale. Otvara se potpuno novi svijet prilika i novih izazova.
Zapravo cijeli napredak na gitari se može svesti na tri koraka:
- Zamišljanje želje ili svojeg cilja glede sviranja
- Rješavanje izazova koji se javljaju pri postizanju tog cilja
- Zamišljanje nove želje ili cilja glede sviranja
Kako postaješ napredniji – shvaćaš da ne postoji trenutak u kojem si „ostvario svoj cilj“, već je sviranje gitare cjeloživotno učenje i postizanje novih ciljeva. Zapravo, što si napredniji – to se otvara više mogućnosti i samim time više mogućih izazova za riješiti. No, to i je najuzbudljiviji aspekt sviranja gitare – uvijek postoji još nešto za naučiti, još mogućnosti za napredak.
Za mene osobno jedan od najljepših osjećaja je onaj kada mjesecima nešto nikako ne mogu postići na gitari – i onda jednog dana shvatim da sam to zapravo postigao – uz dugotrajan fokus i trud. Taj osjećaj je vrhunski jer mi daje samopouzdanje i energiju i povjerenje u sebe i u proces vježbanja. Taj osjećaj samopouzdanja je ono što me više od svega motivira na redovito vježbanje tehničkih sposobnosti na gitari, zbog kojih mogu izvesti pjesme, rifove, sola i improvizacije koje želim. Taj osjećaj me drži ovisnim o sviranju i napretku. Iz tog sam razloga davno odlučio kako ću redovito vježbati tehniku (među ostalim), kako bi uvijek imao taj osjećaj samopouzdanja i napretka.
Ono što bih volio i zbog čega i pišem ovaj tekst, je da i ti dobiješ taj osjećaj samopouzdanja kod sviranja i da ga počneš što više pratiti i stvarati svoje načine da dođeš do njega. No jedan od najizravnijih i najočitijih načina za dobiti taj osjećaj je da počneš redovito vježbati tehničke vježbe koje su relevantne za tvoju gitarističku viziju.
((Ako ti treba pomoć u vezi pronalaženja kvalitetnih tehničkih vježbi za tvoj cilj – slobodno mi se javi na mail))
